Poziv na radionicu

Dragi naši!

„Muž i žena se seksaju.
Žena zadihano vikne: - Govori mi prljave stvari!
Muž krene: - Kuhinja, kupaonica, dnevna soba…“

"Seksualnost bez cenzure" tema je radionice osobnog razvoja koja će se održati
23. veljače 2012. od 16 do 19 sati u prostoru udruge HUPRT, Ulica grada Mainza 29.

Tko više voli seks: muškarci ili žene, mlađi ili zreliji, je li bitnija tehnika ili veličina,
teorija ili praksa, ... o svemu tome raspravljat će "seksperti" i početnici uz filmiće,
igrice i grickalice.
Na pitanja će odgovarati stručnjakinja educirana za područje seksualnosti,
Maria Tomić – Preiner, a možete ih postaviti na radionici ili unaprijed na ovaj mail: edukacije@huprt.hr

Prijavite se i uživajte!

Udruga HUPRT

DOJMOVI O INDIVIDUALNOJ INFORMATIČKOJ EDUKACIJI NAMIJENJENOJ GLUHOSLIJEPOJ OSOBI

Poštovani čitatelji! U nastavku možete pročitati članak našeg gluhoslijepog polaznika osnovne informatičke edukacije o korištenju čitača zaslona JAWS for Windows u kojem je sažeo svoje utiske nakon što je završio nastavni ciklus.

O sebi

Ovaj prilog pišem prije svega iz zahvalnosti prema voditeljima udruge HUPRT, koja mi je osigurala i omogućila, tj. stvorila uvjete da kroz zaseban informatički tečaj steknem dodatna važna znanja i vještine. Jednako tako zahvalan sam i edukatoru, gospodinu Nijazu Škalji, koji je dio svojih znanja prenio na mene. Naime, nije mi poznato da se netko na prostorima Republike Hrvatske angažirao da gluhoslijepoj osobi, kakav sam ja, pokuša prenijeti znanja kroz informatičku edukaciju. Naravno, ova tvrdnja izuzima osobe koje su nekim slučajem istu edukaciju prošle eventualno u sklopu školovanja.

O sebi ukratko mogu reći da sam umirovljenik, star 62 godine.

Ime i prezime nudim čitateljima u potpisu ovih redaka.

Moje svakodnevno susretanje s mogućnostima informatičke tehnologije nije ni tako kratko, ali su sva znanja stjecana nesustavno i svedena su na jednostavne navigacijske postupke,

za koje bi se moglo reći da su se uglavnom odnosile na čitanje tekstova i pisanje obaveznih uradaka i poruka putem e-pošte. Za mene nije bilo ni to malo, jer sam na taj način mogao pomoću brajičnog retka (braille displaya) čitati knjige, novine, obavljati komunikaciju pisanim putem, jer sam za verbalnu komunikaciju zbog vrlo slabog ostatka sluha najčešće, a od prije nešto više od godinu dana, i sasvim nesposoban.

Uključivanje u individualnu informatičku edukaciju

Običavao sam u elektronskoj pošti ne otvarati poruke onih pošiljatelja čije e-mail adrese nisam imao u adresaru. Ponekad bih ipak napravio izuzetak, pa je tako bilo i prilikom prijema poruke udruge HUPRT u kojoj je bila ponuđena mogućnost uključenja u grupnu informatičku edukaciju. Premda bih u drugačijim prilikama bio zainteresiran za takvu edukaciju, ipak sam zbog već spomenutog stanja mog sluha, morao na tu ponudu zaboraviti. No, nedugo zatim sam dobio sasvim neočekivan prijedlog da se samo za mene organizira informatička edukacija, što sam bez razmišljanja prihvatio.

Kratak prikaz stjecanja novih znanja

Sa gospodinom Nijazom Škaljom dogovorio sam se najprije o terminima susreta u kojima će se odvijati informatička edukacija. Nije baš bilo previše izbora, budući da je edukator svaki dan morao odlaziti na posao, a tek u poslijepodnevnim satima mogao je naći vremena da se bavi i poučavanjem drugih. Osobno mi je taj dio dana, dakle, predvečer i najnaporniji, kako zbog dnevnog umora, tako i zbog meteoroloških (ne)prilika koje su po mene u jesensko i zimsko doba osobito nepovoljne, ali drugačije nije išlo, pa sam prihvatio i tu gotovo jedinu mogućnost da u doba popodneva organiziramo obuku.

Dogovor je pao da način prenošenja znanja teče tako da edukator piše upute iz pojedinih područja rukovanja računalom i snalaženja u informatičkim situacijama. Tako ponuđene lekcije ja bih pročitao putem brajičnog retka (braille displaya). Potom bih se interesirao za nepoznate pojmove, ako ih je bilo, čije bi mi objašnjenje bilo ponuđeno također u pisanoj formi. Nakon svega bismo zajedno praktično vježbali ponuđena znanja i vještine. Dakle, nešto slično kao i na uobičajenoj nastavi po školama.

Naravno, da je edukator kreirao mapu u kojoj su mi za trajnu uporabu ostale datoteke čije smo sadržaje zajedno proradili, što je korisno već i zbog toga što su neka poglavlja krcata tipkovnim kraticama, prečacima i nije ih zbog brojnosti moguće usvojiti za vrijeme trajanja informatičke edukacije, već je nužan praktičan rad da bi nam postale rutina, tj. da nam postanu navika pri korištenju računala.

Kad je u pitanju izbor gradiva koje smo kanili prijeći, glavnu, odlučujuću ulogu je imala moja odluka i želja, no u nekim situacijama je i gospodin Škaljo sugerirao što bi bilo dobro i koristno ne zaobići u procesu obuke.

Ovdje bi trebalo spomenuti da je broj informatičkih tema koje smo obradili poprilično velik, pa ću zbog uvida u opseg gradiva nabrojati one jedinice za koje mislim da su najvažnije, jer bi nabrajanje svih oduzelo previše prostora u tekstu čija je svrha informativne naravi.

U poglavlju o OUTLOOK EXPRESSU, proradili smo padajuće izbornike, kreiranje novih mapa, navigaciju u html dokumentu, prečice u outlook expressu

Vezano za internet explorer obradili smo:

- Download ili preuzimanje materijala s interneta

- JAWS-prečice u html dokumentu

- Napredno google pretraživanje, te

- Operatore za google-pretraživanje

Od bitnijih tema još smo obradili pretraživanje računala, raspakiravanje komprimiranih datoteka, selektiranje mapa i datoteka, iskočni izbornik, koš za smeće (recycle bin) i još poneka pitanja koja su se pojavljivala kroz informatičku edukaciju.

Za mene, ipak, najvažnija su bila saznanja oko uporabe programa nero burning, korištenja elektronske bilježnice kao retka, rad sa mobitelom i brajičnom bilježnicom.

Bilo je još područja kojih smo se dotaknuli, kako se to običava reći, u hodu.

Suradnja s edukatorom

Moram spomenuti da su dani školovanja daleko iza mene i da je ovaj tečaj bio gotovo kao nešto novo, kako po pitanju stjecanja novih znanja, tako i glede komunikacije s edukatorom.

Uz sve kvalitete vrsnog informatičara, koje gospodinu Nijazu Škalji priznaju i znalci u ovom području, ja sam zamijetio njegovu snalažljivost da komunicira sa gluhoslijepom osobom.

Bilo je tu raznih dovitljivosti.

Najprije smo se dogovorili da na moja usputna pitanja u slučaju potvrdnog odgovora moje rame dotakne dvaput, a u slučaju niječnog jednom. To je, tako da kažem, interno pravilo koje znaju svi s kojima ja komuniciram ili bolje rečeno kad ih nešto pitam i kad tražim samo jedan pravi odgovor - da ili ne.

Pored toga dogovora znalo se dogoditi da edukator upotrijebi neke načine komunikacije koje nismo dogovarali, ali smo se ipak odmah razumjeli.

Dio stana, gdje se nalazi moja oprema, knjige brajične i na crnom tisku, jedan je od mojih prijatelja nazvao brlogom i taj je prostor prilično uzak, a razmješten je tako da služi samo jednoj osobi. Edukator i ja sjedili smo tako da su nam leđa bila pod pravim kutem čiji je vrh bio moje desno i njegovo lijevo rame. Dok bismo izvodili praktični dio obuke, tj. dok bismo vršili radnje koje smo prethodno teorijski obradili i objasnili, ja bih zbog popriličnog niza pravila kod neke operacije ponekad (zbog zaborava) preskočio jedan korak, pa ako bi to bio, recimo rad sa strelicama gore i dolje, edukator je na mojim leđima demonstrirao da sam preskočio tu radnju. Također je to bilo kod često upotrebljavane tipke tab, escape ili backspace. O ovakvim oznakama spomenutih tipaka se nismo dogovarali, ali smo se ipak razumjeli, što je uštedjelo nešto vremena, a kod kompliciranijh radnji i dosta vremena i nepotrebnog ispisivanja.

Zaključujem ovaj dio teksta konstatacijom, da nisam u stanju procijeniti širinu teorijskih znanja svoga edukatora, ali o načinu prenošenja znanja na polaznike mogu dati samo najpovoljnije ocjene i dojmove.

Naši su susreti u ulogama edukatora i polaznika završeni. Meni, kako ranije već rekoh, predstoji usvajanje znanja, koja su vezana za uporabu tipkovnih kratica koje slijepe, a time i gluhoslijepe osobe moraju usvojiti da bi sebi olakšale navigaciju u dokumentima, internetu i sl.

Još jednom izražavam zadovoljstvo i zahvalnost svima koji su mi omogućili proširenje informatičkih znanja.

Dodatak

Prvo što bih u ovom dijelu napomenuo je da za uspješno savladavanje zadataka u eventualnim informatičkim edukacijama za gluhoslijepe osobe, vrijedi, kao i za slijepe osobe, poznavanje brajice i poznavanje rada s brajičnim retkom, jer, kako jedni, tako i drugi pouzdana znanja mogu stjecati samo putem brajice. Ja sam imao sreću da sam obučavan od vještog, maštovitog i vrijednog edukatora, što želim i drugim gluhoslijepim osobama, ako budu imale priliku pohađanja individualne edukacije.

Moguće je da bi se dala organizirati i grupna edukacija za gluhoslijepe osobe, ali bi tu trebali biti ispunjeni uvjeti koji iziskuju nabavu skupe opreme, brajičnih redaka i organizacijsku, jer bi svaki polaznik takve grupne edukacije morao imati asistenta koji zna dobro informatiku. Možda nekad u budućnosti i to bude moguće. Meni je suvremena tehnologija omogućila mnogo toga i gotovo da mi je život bez računala nezamisliv. U svrhu barem djelomičnog bijega iz izolacije, na koju smo osuđeni zbog dvostrukog invaliditeta, dobro bi bilo da svaka gluhoslijepa osoba ima pristup internetu, elektronskoj pošti, čitanju knjiga, tiska i svake druge koristi koju nam informatičko doba pruža. Zbog vjerodostojnosti ovog teksta, moram napomenuti da treba imati u vidu činjenicu da ja spadam u gluhoslijepe osobe koje niti od vida niti od sluha nemaju osobitu praktičnu korist, pa bi nas se moglo nazvati najugroženijima među populacijom gluhoslijepih.

Ovdje ću reći nešto ukratko o kombiniranom invaliditetu gluhosljepoće.

Kao što je svaki invaliditet stupnjevan, najčešće u postocima oštećenja, tako je i sa gluhosljepoćom, kao kombiniranim invaliditetom. No, ovdje treba dodati da je isprepletenost ta dva nedostatka rezultirala s više kategorja invaliditeta nego što je to slučaj kod nedostatka ili djelomičnog oštećenja funkcije samo jednog osjeta.

Najprije treba reći da se gluhosljepoća ne odnosi u pravilu samo na osobe koje su sasvim gluhe i sasvim slijepe. Daleko je veći broj onih kod kojih je više ili manje oštećen sluh u kombinaciji s više ili manje oštećenim vidom. Glavni problemi gluhoslijepih osoba su snalaženje u prostoru i orijentacija s jedne strane, te komunkacija s druge strane, koja se ublažava ili rješava mnogim metodama komunikacije ili pomoću raznih pomagala. Tako, eto, i suvremena informatička tehnologija u svrhu komunikacije, tj. barem jednog njezina dijela, može doprinijeti smanjenju izoliranosti ili ovisnosti o tuđoj pomoći.

Premali je ovaj prostor da se opišu sve moguće kombinacije gluhosljepoće, ali zamislimo jedan primjer. Čovjek slabog vida može imati toliki ostatak sluha, da u tišini, recimo u liječničkoj ordinaciji, uz malo liječnikova strpljenja s njim može verbalno komunicirati, ali s istim slušnim sposobnostima neće moći riješiti sam ništa, recimo, na šalterima zračne luke, gdje se svako malo najavljuju letovi, dolasci i odlasci zrakoplova i gdje ostali u redu čavrljaju između sebe i tako prave zvučnu kulisu koja mu ometa pristojno razumijevanje službenika na šalteru.

S malo mašte, svatko od nas može zamisliti mnogo takvih slučajeva do kojih ovaj kombinirani invaliditet dovodi.

U nekoj drugoj prigodi možemo se sustavnije pozabaviti ovim invaliditetom, a ovo je tek grubi okvir koji nam daje naslutiti težinu problema u kojima se mogu naći gluhoslijepe osobe.

Darko Stojčić

13.02.2012. Obavijest o početku JAWS edukacije

13.02.2012. počinje novi ciklus osnovne informatičke edukacije o korištenju čitača zaslona

Jaws For Windows koja je za sve slijepe korisnike besplatna.

Nastava se održava u novom prostoru udruge "HUPRT", Ulica grada Mainza 29, Zagreb,

kao jedna od aktivnosti trogodišnjeg programa "Centar za informiranje, edukaciju i tehničku podršku korisnicima oštećenog vida", financiranog sredstvima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.

Nositelj programa je udruga HUPRT, a partneri u provedbi programa su Hrvatski zavod za zapošljavanje (Područna služba Zagreb) i Hrvatski informatički zbor.

Čitač zaslona je software koji čita informacije prikazane na zaslonu računala te ih "prikazuje" preko brajevog retka ili govorne jedinice slijepom korisniku računala. Za operativni sustav Microsoft Windows slijepe osobe najviše koriste: Jaws for Windows.

Informatička pismenost imperativ je današnjice i dio opće kulture pojedinca zato smo izabrali PUT KOJI STVARA SVIJET JEDNAKIH MOGUĆNOSTI!

Kontakt e-mail: edukacije@huprt.hr

NOVI TERMIN ODRŽAVANJA RADIONICE "Što nas čini sretnima?"

Poštovane/i!

NOVI TERMIN ODRŽAVANJA RADIONICE
„Što nas čini sretnima?“

Radionica na temu „ Što nas čini sretnima?“ – male tajne sretnog života, održat će se

u četvrtak, 09. veljače 2012. od 16 do 19 sati u prostoru udruge HUPRT,

Ulica grada Mainza 29, Zagreb.

Prijave zainteresiranih primaju se na broj telefona 01 4839 534

ili putem e-maila: edukacije@huprt.hr.

Voditelj radionice bit će Josip Friščić, psiholog.

S poštovanjem,

Martina Petak

Voditeljica programa